Vrste vina se danas mogu kategorizovati veoma široko, a osnovna podela bi bila na: bela, crvena, roze, penušava i specijalna vina. Izbor savršene boce vina zavisi od svakog našeg posebnog trenutka kada sa bliskim prijateljima delimo zadovoljstvo i kada uz čašu pažljivo odabranog vina uživamo u zajedničkom druženju. I samo tada, u vinu je istina… u vinu je sloboda… u vinu je strast… u vinu je tajna…
Nekoliko zanimljivosti o vinu
Zapisi sa glinenih pločica beleže da se prvo vino točilo na jednoj od najvećih gozbi u istoriji povodom proglašenja prestonice asirske države, koju je organizovao kralj Asurnasipal II oko 870. godine p.n.e, a arheološki dokazi otkrivaju postojanje vina još u doba neolita. Da vino vuče korene iz Asirije kazuje i Biblija, pošto je Noje, nakon Potopa, na planini Ararat zasadio prvi vinograd.
Loza je iz Azije preneta u Egipat, pa u Grčku i stari Rim, da bi se proširila na ceo svet. Egipatski faraoni su sa amforama vina proslavljali svaki poseban događaj svoje vladavine, a uz zdravicu su i ispraćani u zagrobni život. Starogrčki i rimski carevi slaveći Dionisa ili Bahusa, boga veselja, umetnosti, ljubavi i vina pravili su veličanstvene ceremonije užitaka, bahanalije, nama poznate iz brojnih zapisa koji ih do u tančine opisuju.
I Srbija je od davnina bila zemlja vinograda, a iluziju da je rakija naše izvorno, tradicionalno piće treba razbiti, jer se ona odomaćila u našim krajevima nakon što smo je usvojili od Turaka. Jedini vladar koji je imao svoj „vinovod“ jeste car Dušan, a glinenim cevima vino je teklo od carskih podruma u Velikoj Hoči do njegove prestonice, Prizrena.
Danas su najpoznatije vinske regije Toskana (Italija), Burgundija, Bordo i Šampanja (Francuska), Mozel (Nemačka), Dolina Napa (SAD), Barosa (Australija), Mendoza (Argentina), kao i mnoge druge, jer je poslednjih godina vinski turizam u velikom porastu.
Pošto nam je Toskana geografski najbliža, ističemo zanimljivosti vezane za najbolja vina ove italijanske pokrajine:
Regija Montalcino, čije ime vodi poreklo od jedne vrste hrasta kojom je nekada davno bio pokriven teren ovog mesta, poznata je po izuzetnom vinu – Brunelu, tako strasnom, kao ljubav na prvi pogled za koju znamo da će trajati do kraja života. Ovo čarobno tamno modro vino, spravljeno od 100% sanđoveze groso sorte grožđa, prvi put je sipano u čaše još u 14. veku, a pod imenom Brunelo pojavljuje se polovinom 19. veka.
Dominantno markantno purpurne boje prezrele višnje i snažne, čvrste teksture, usporeno se sliva sa ruba čaše nakon ispijenog gutljaja, dok nas opijaju mirisne note svih zrelih plodova bogatih voćnjaka i nežna aroma hrasta obogaćenog vanilom, čokoladom, kupinom i crnom višnjom, sa mirisima čiste kože i notom ljubičice. Jedra raznolikost snažno upletenih moćnih sila jakog bukea donosi grandiozno razmetanje luksuznih ukusa koji nam, sladeći nepca, daruju neponovljiv osećaj uzdizanja.
U ponudi brojnih proizvođača ovog ekskluzivnog vina, opredelite se za vinarije Banfi, Biondi-Santi, Barbi kao i Gaja i Antinori.
Regija Chianti, ravnija, mirnija i kultivisanija, poznata je po vinu predstavljanom u jedinstvenoj bokastoj flaši „fijasko“ obavijenoj isprepletenim prućem. U preslatkom seocetu Castellina in Chianti možete se okrepiti čašom nadaleko čuvenog „Chianti Classico“ vina. Bezbrižno lake, cvetne note i pomešane arome trešnje, višnje i šljive, čine da ovo jednostavno vino osvežavajućeg ukusa svojom lakoćom ispunjava čula. Vino je nežno, klizeće, pitko, ali opojno i omamljivo, sa dubokim tragom cimeta i duvana,
Danas kjanti klasiko mora imati minimum 80% sanđoveze sorte grožđa, nešto kanajola, kaberne sovinjona ili malvazije, a jedina vina koja na vratu boce imaju oznaku crnog pevca ukazuju na autentičnost i pripadnost zvaničnom Konzorcijumu „Chianti Classico“.
U San Gimignanu, koga svrstavaju u jedno od najlepših mesta na svetu, treba probati dobro prohlađeno vino „Vernaccia“, tipično za ovo seoce. Zlatnožuta, sveža boja pokošenog sena u kombinaciji sa vernacija mešavinama sorti grožđa i sa malim dodatkom trebjano ili malvazija sorti donosi nam jedno prepoznatljivo, harizmatično belo vino moćne, pune teksture, snažnog floralnog bukea, suvo, pomalo hrskavo, ali čistog harmoničnog ukusa oštre kiselosti i blago gorke završne note. Jednostavno, glatko, pitko.
Seoce Bolgheri, u oblasti Livorno, nedaleko od obale mora, postalo je svetski poznato kada je krajem prošlog veka, do tada nedovoljno poznato vino iz vinarije Tenuta San Guido, „Sassicaia“, pobedilo široko razuđeni asortiman bordo vina. Čvrstina, snaga i postojanost ukusa čine da Sasekaja daje: odlučnost, dominaciju, punoću i zrelost.
Veličanstveno snažna i postojana tamna boja na granici ugasle bordo, zagasito rubin i moćno ljubičaste, sa gustinom koja tromo klizi grlom, donosi utisak ispijanja nekog tajanstvenog alhemijskog napitka. Brutalno dominantnog ukusa kaberne sovinjona, uz zavodljivu aromu zrele kupine i bobičastog voća, uravnoteženo, skladno i čistokrvno aristokratski, ovo vino će zagospodariti našim mislima i telom. Ne treba se opirati. Prepustimo mu se.
Serviranje vina – mali saveti za idealno posluženje vina
Spravljanje vina je nauka… serviranje vina je tehnika… ispijanje vina je umetnost…
Za spravljanje vina potrebno je ogromno znanje i još veće iskustvo, a za serviranje, poznavanje tehnike.
Oni koju to umeju maestralno da rade, vrhunski somelijeri, naučiće nas osnovnim pravilima:
- suva pre slatkih vina
- bela pre crvenih vina
- starija pre mlađih vina
Svako vino služi se na drugačijoj temperaturi:
- penušava vina 5 – 8 °C
- mlađa suva bela vina 8 – 12 °C
- starija bela vina 10 – 14 °C
- rose vina 8 – 12 °C
- lagana crvena vina 12 – 16 °C
- jaka puna crvena vina 16 – 20°C
- desertna vina 8 – 10 °C
Pre sipanja u čašu, svako vino treba „dekantirati“, izliti u posebnu „posudu“, dekanter, kako bi se odvojilo od taloga, bojenih materija, tanina i kristala vinske kiseline. Tradicionalno, dekanirana su samo zrela crvena vina da bi se vino odvojilo od taloga i lagano provetravalo nakon godina provedenih u boci. Danas, enolozi preporučuju da se svako vino pre posluženja prvo izlije u ovu posudu kako bi bilo prozračnije i glatkije, otkrilo svoju kompleksnost i bilo spremno da nam, sipano u adekvatnu čašu za vino, podari sve blagodeti koje poseduje: boju, ukus, miris, balans, aromu i buke.
Dekanteri su najčešće izbočenog oblika, a njihova površina omogućava vinu da uzme više kiseonika. Mogu biti različitog oblika, veličine i zapremine, a prilikom sipanja vina obično se pune do najšireg dela flaše.
Zrela vina treba polako sipati u dekanter, da se lagano i glatko sliva niz zidove, ne dozvoljavajući da talog napusti bocu. Mlađa vina treba žustro i brzo sipati, da snažno i penasto prskaju, jer je neophodno izbaciti što više ugljen-dioksida iz pića.
Vino i hrana – osnovna pravila uparivanja hrane i vina
Punoća ukusa hrane posebno se ističe ako se konzumira uz odgovarajuće vino:
- pola sata pre jela služi se suvo vino ili porto ili penušavo vino
- suvo belo vino ide uz piletinu, ćuretinu, prasetinu, zečetinu, belu ribu, pice, paste…
- crveno vino odlično je uz govedinu, jagnjetinu, svinjetinu, pačetinu, guščetinu, ćuretinu, roštilj, divljač ili divlju perad…
- blago crveno vino idealno je uz vegetarijansku hranu
- penušava i slatka vina najbolje je konzumirati uz slatkiše, sireve i voće
- šampanjac je izuzetak – on se može piti uz bilo koje jelo